Popis važnijih ustanova

Općina Ivankovo, Ivankovo, Bošnjaci 6, tel. 379 628, fax: 379 026
Mjesni odbor – Retkovci
Mjesni odbor – Prkovci
OŠ «August Cesarec» Ivankovo, Ivankovo, Trg bana Jelačića 15, tel. 379 591
OŠ Ane Katarine Zrinski Retkovci, Retkovci, M. Gupca 22, tel. 209 004
Područna škola Ane Katarine Zrinski Prkovci, Prkovci, Glavna 18, tel. 207 014
Zdravstvena ambulanta – Ivankovo
Zdravstvena ambulanta – Retkovci
Ordinacija opće medicine – Ivankovo, Luca Petričušić, Rojičani 62, 379 165
rkt. Župni ured Ivankovo, Bošnjaci 3, tel. 379 266 (crkve: Rođenja sv. Ivana Krstitelja i sv. Nikole Tavelića)
rkt. Župni ured Retkovci i Prkovci, Retkovci, J.J.Strossmayera 11, 209 001
Predškolska ustanova “RAdosno djetinjstvo” Ivankovo, Vatrogasna bb, 379 358

Osnovna škola

…iz povijesti škole…

Prve su škole u Vojnoj granici osnovane za vladanja carice i kraljice Marije Terezije (1740.-1780.). što potvrđuje i Militar-Gršniz-Regulament, koji je kraljica izdala za varaždinsko područje 1755. godine. U Brodskoj pukovniji škole su osnivane izmedu 1760.-1770. godine a ivankovačka je škola počela s radom 1764. godine. Veliku zaslugu za osnivanje i podizanje javnih škola ima pukovnik Brodske pukovnije Fridrich Ludwig grof Donnhof. Ivankovačka trivijalna škola nalazila se u satniji kapetana Gallasa koji je ujedno bio i nadziratelj škole.

Osnivanjem pučkih škola u selima, postavilo se nekoliko problema: pomanjkanje školskih zgrada, nedostatak stručnih učitelja, nepohađanje nastave. Učiteljima su postajali ljudi iz različitih staleža, bez obzira kakve su im sposobnosti, pa su učitelji bili krojači, pekari, lončari, zidari i drugi. Brzo se uvidjelo da ne može svatko biti učitelj. Te je trebalo organizirati i osnivati zavode u kojima bi se pripremali kandidati za učiteljsko zvanje.

Prvi ivankovački učitelj bio je Josephus Molyi (Josip Moll). Plaćala ga je seoska općina sa 120 forintini godišnje i 30 hvati drva za ogrjev. Za vrijeme njegove službe školu je polazio 31 učenik, a učitelj ih je podučavao njemačkim jezikom. Najveći je problem bio školski prostor. a nastava se održavala u staroj, trošnoj i niskoj privatnoj kući. Godine 1774. godine izašao je “Opći školski red” za njemačke normalne, glavne i trivijalne škole. To je prvi školski zakon prema kojem su preuređivane i osnivane graničarske njemačke normalne, glavne i trivijalne škole. Glavne i trivijalne škole bile su državne jer ih je izdržavala država. Za prve učitelje vojna uprava je u Slavoniji postavljala strance (nijemce), oslanjajući se na njihovu kulturno-obrazovnu premoć i potrebu odgoja pučanstva u svakom pogledu. Međutim. u Ivankovu su učiteljska mjesta u pravilu zauzimali domaći sinovi, a kao prvi domaći učitelj ističe se Nikola Iščić (službovao je do 1787. godine).

25. listopada 1779. godine održana je sjednica Pukovnijskog školskog povjerenstva na kojoj je bio nazočan i ivankovački kapetan barun Fronmüller i tada je zaključeno da se školska zgrada i namještaj ne mogu više koristiti za nastavni rad jer je u učionici već oko 15 sati tamno i ne može se ni pisati ni čitati. Upravo iz tih razloga povjerenstvo je donijelo odluku o izgradnji nove školske zgrade. Godine 1780. u Vojnoj je granici donijeta odluka o obveznom školovanju djece, ali će ta uredba ostati neostvarena sve dok se ne zaključi čija je obveza izgradnje školskih zgrada i tko je dužan izdržavati učitelje.

Zapovjedništvo Brodske pukovnije naređuje 31. siječnja 1783. godine da se izradi nacrt škole i skupi novac za izgradnju nove škole i učiteljskog stana. Do izgradnje škole nije došlo, jer je 1787. rad škole prekinut a škola od tada nije djelovala 42 godine.

Pripreme oko ponovnog otvaranja škole u Ivankovu. uz silna nastojanja općine, župnika i pučanstva, ponovno započinju 13. svibnja 1825. godine. Škola je utemeljena i službeno otvorena 1. studenoga 1830. godine. Nastava se ođržavala u kući koju je općina kupila od trgovca Vruševića. Školska je zgrada bila sazidana od opeka, pokrivena trskom i rogozom. Naprijed je bio učiteljev stan s dvije sobe i kuhinjom, a u stražnjem dijelu kuće bila je školska soba koja je mogla primiti 40-ero djece (poslije je produžena pa je mogla primiti 100-120 učenika). Tadašnja je škola imala samo prvi razred s dva razredna odjela – donji i gornji (nastava je praktično trajala dvije godine).

Od 1830. godine nastao je znatan preokret na školskom polju. Nove su škole primale svu djecu, a ne samo djecu imućnijih roditelja. Te su se škole zvale elementarne ili početne škole a osnivane su u selima (mogle su biti hrvatske ili njemačke), dok su u sjedištima pukovnija osnivane tzv. glavne škole (Hauptschule). Učitelji su po prvi put morali pohađati niži i viši pedagoški tečaj, te su se na taj način temeljito pripremali za učiteljsko zvanje. Početne škole izdržavale su općine iz svojih sredstava. pa su se osnivale školske zaklade kako bi se lakše plaćalo učitelje i izdržavalo škole. Škola je u početku trajala dvije godine, a potom je produžena na 3 godine. Učenici su učili čitanje, pisanje. računstvo i vjeronauk. U početku školu su upisivala djeca s navršenom 9. i 10. godinom a kasnije s navršenom 8. godinom. Početak školske godine bio je 1. studenoga, a završetak krajem kolovoza. Prvi ivankovački učitelj bio je Josip Minjanović. rodom iz Vukovara.

… novija povijest…

Školska godina 1991./ 1992. posebna je po svemu pa je i kalendar rada potpuno drugačiji od prethodnih školskih godina, Vrijeme je Domovinskog rata te se nastava nije mogla ostvariti u potpunosti. Ratne je godine nastava započela 4. lipnja. a završila 25. srpnja 1992. godine. Odlučeno je da se ostvari 20 % nastavnog plana i programa koji je tako i ostvarena. Razrednih ispita nije bilo jer su svi učenici naše škole završili razred ili u Ivankovu ili negdje drugdje u Hrvatskoj. Broj učenika je bio izrazito velik (1.007 učenika) jer su nastavu pohađali prognani učenici. Izvan Ivankova školsku godinu završava 56 učenika. Iste školske godine Ministarstvo prosvjete i kulture donosi odluku o uvođenju vjerskog odgoja i obrazovanja u osnovne i srednje škole. Nastava vjeronauka u osnovnim školama organizira se i izvodi u Republici Hrvatskoj kao nastava izbornog predmeta. Dakle. vjeronauk postaje obvezatnim predmetom za sve učenike koji ga izaberu. U školskoj 1992./1993. godini radi se po starom planu i programu. Školska je godina započela 1. rujna 1992. godine s nedostatkom udžbenika i priručnika te nezadovoljavajućom opremljenošću škole.

Godine 1998. škola je adaptirana, a tijekom 2000./2001. godine vršeni su novi zahvati. Škola ove školske godine (2000./2001.) broji 866 učenika te 32 razredna odjela, a nastavni proces obavljaju 44 prosvjetna djelatnika. Škola posjeduje 13 učionica, 6 praktikuma i sportsku dvoranu. Od pratećeg prostora škola raspolaže sa 6 kabineta: za učitelja fizike, biologije, kemije, informatike te za učitelja tjelesne i zdravstvene kulture. U školi radi i kuhinja s pomoćnim prostorom te bivšim praktikumom domaćinstva. Od zatvorenog prostora škola posjeduje veliko predvorje s prostorom za gledatelje, malo predvorje te spremište za razne namjene. Škola raspolaže i prostorom za čitaonicu i knjižnicu. Poslovni prostor obuhvaća zbornicu, ured za ravnatelja, pedagoški kabinet i tajništvo. Osnovni problem u školi jest slaba opremljenost didaktičkim sredstvima i pomagalima. Tijekom školske godine postupno će se opremati škola nastavnim sredstvima i pomagalima, ovisno o raspoloživim financijskim sredstvima. U skoroj budućnosti započet će s radom i informatička učionica za učenike koji se žele usavršiti na tom području. U školi djeluju mnoge sekcije kao što su: zbor, dramska, ritmička, likovna, cvjećarska, literarna i novinarska sekcija. Pri školi djeluje Sportski klub “Mladost” koji predstavlja našu školu u najboljem svjetlu. Klub je postigao zavidne rezultate iz gotovo svih sekcija (rukomet, odbojka, atletika i nogomet), a najveći uspjeh postižu dječaci u odbojci postavši državnim prvacima u tom sportu.

Zavidni rezultati postignuti su i na mnogim natjecanjima iz znanja, te je i na taj način prikazan i istaknut uspjeh škole. Nadamo se da će našu školu i u novom mileniju pratiti uspjeh i optimizam ukoliko se budemo pridržavali izjave pedagoga Makarenka koji kaže: “Pravilno odgajanje – to je naša sretna starost, loše odgajanje – to je naše buduće zlo, to su naše suze, to je naša krivica prema budućim ljudima, prema cijeloj zajednici …”.

*OSNOVNA ŠKOLA U IVANKOVU, Ivana Sudar, Monografija Ivankovo 2003.

Dječji vrtić Radosno djetinjstvo Ivankovo